U davna, stara vremena,
čovjek je živio u mnogo većem saglasju sa prirodom, a objašnjenja za
odrastanje, život i smrt nalazio je u mitovima i legendama.
Prema ovom mitu o orlu, orao, ta moćna ptica, živi gotovo koliko i čovjek, ali samo ako prođe put od bolnog umiranja do ponovnog rađanja. Nije mnogo drugačije ni sa čovjekom.
Negdje u četrdesetima, ako ne i prije, i orao i čovjek odlučuju kojim će putem krenuti, ka preranoj smrti ili dugom životu kakav im je Bog namjenio.
Orao ima najduži životni vijek među pticama. Može doživjeti i više od 70 godina. Međutim, kako bi doživio tu starost, orao mora donjeti tešku odluku.
Kada napuni četrdesetu, njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen. Njegova stara i teška krila, zbog zbijenih pera, zapinju za grudi, što mu onemogućava let.
Tada orlu preostaju samo
dvije opcije - ili da umre ili da prođe kroz bolan proces promjena koji traje
150 dana. Taj proces od orla zahtjeva da odleti na vrh neke visoke planine i
sjedne u gnijezdo. Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen sve dok kljun ne
otpadne. Nakon što kljun otpadne, orao čeka da novi naraste, nakon čega
novim im kljunom iskljuca stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao počinje
da kljuca svoja otežala stara pera.
I tako, nakon pet mjeseci, orao kreće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.
Mit o orlu govori o promjenama koje se dešavaju kod skoro svakog od nas u određenom životnom dobu.
Mnogo puta, kako bismo preživjeli, moramo započeti proces drastičnih promjena. Trebalo bi se riješiti nekih sjećanja, štetnih navika, loše okoline...
Jedino oslobođeni od bremena prošlosti i osnaženi vjerom u bolje sjutra možemo iskoristiti sadašnjost.
