ISTINSKA VJERA

Zemlja je bila suva i ispucala, jer dugo nije padala kiša.
Uvelo žuto lišće jedva se držalo na granama. U poljima je izgorjela trava. Ljudi su napeto iščekivali, svesrdno moleći i gledajući užareno nebo. Mjesecima nije pala ni kap kiše, a posljednji dani bijahu nesnosno vrući. 

Lokalni svještenik je organizovao čas molitve ispred crkve.

Došlo je mnoštvo ljudi. Svi su bili puni strepnje i nade.
Svi su u rukama imali neki od vjerskih predmeta: krstove, brojanice, molitvenike...
Svještenikove oči se, međutim, nijesu odvajale od djevojčice u prvom redu.
U krilu je držala crveni kišobran.

Jedina ona je zaista vjerovala!

LJUDI I SREBRO

Na samrti pozva starac svoga sina pa ga dovede do prozora i upita šta vidi .
- Ljude - odgovori on .
Zatim mu pruži ogledalo da se pogleda i upita ga šta vidi .
- Vidim sebe -odgovori on .
- Eto sine! Prozori i ogledalo su od istog stakla, s tom razlikom što se na ogledalu nalazi tanak sloj srebra. I u životu je tako - gdje god se srebro nadje izmedju ljudi, tu čovjek vidi samo sebe.

Autor nepoznat