PRIČA O ORLU

U davna, stara vremena, čovjek je živio u mnogo većem saglasju sa prirodom, a objašnjenja za odrastanje, život i smrt nalazio je u mitovima i legendama.

Prema ovom mitu o orlu, orao, ta moćna ptica, živi gotovo koliko i čovjek, ali samo ako prođe put od bolnog umiranja do ponovnog rađanja. Nije mnogo drugačije ni sa čovjekom. 

Negdje u četrdesetima, ako ne i prije, i orao i čovjek odlučuju kojim će putem krenuti, ka preranoj smrti ili dugom životu kakav im je Bog namjenio. 

Orao ima najduži životni vijek među pticama. Može doživjeti i više od 70 godina. Međutim, kako bi doživio tu starost, orao mora donjeti tešku odluku.

Kada napuni četrdesetu, njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen. Njegova stara i teška krila, zbog zbijenih pera, zapinju za grudi, što mu onemogućava let.

Tada orlu preostaju samo dvije opcije - ili da umre ili da prođe kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana. Taj proces od orla zahtjeva da odleti na vrh neke visoke planine i sjedne u gnijezdo. Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen sve dok kljun ne otpadne. Nakon što kljun otpadne, orao čeka da novi  naraste, nakon čega novim im kljunom iskljuca stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao počinje da kljuca svoja otežala stara pera.

I tako, nakon pet mjeseci, orao kreće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.

Mit o orlu govori o promjenama koje se dešavaju kod skoro svakog od nas u određenom životnom dobu.

Mnogo puta, kako bismo preživjeli, moramo započeti proces drastičnih promjena. Trebalo bi se riješiti nekih sjećanja, štetnih navika, loše okoline...

Jedino oslobođeni od bremena prošlosti i osnaženi vjerom u bolje sjutra možemo iskoristiti sadašnjost.

ISTINSKA VJERA

Zemlja je bila suva i ispucala, jer dugo nije padala kiša.
Uvelo žuto lišće jedva se držalo na granama. U poljima je izgorjela trava. Ljudi su napeto iščekivali, svesrdno moleći i gledajući užareno nebo. Mjesecima nije pala ni kap kiše, a posljednji dani bijahu nesnosno vrući. 

Lokalni svještenik je organizovao čas molitve ispred crkve.

Došlo je mnoštvo ljudi. Svi su bili puni strepnje i nade.
Svi su u rukama imali neki od vjerskih predmeta: krstove, brojanice, molitvenike...
Svještenikove oči se, međutim, nijesu odvajale od djevojčice u prvom redu.
U krilu je držala crveni kišobran.

Jedina ona je zaista vjerovala!

LJUDI I SREBRO

Na samrti pozva starac svoga sina pa ga dovede do prozora i upita šta vidi .
- Ljude - odgovori on .
Zatim mu pruži ogledalo da se pogleda i upita ga šta vidi .
- Vidim sebe -odgovori on .
- Eto sine! Prozori i ogledalo su od istog stakla, s tom razlikom što se na ogledalu nalazi tanak sloj srebra. I u životu je tako - gdje god se srebro nadje izmedju ljudi, tu čovjek vidi samo sebe.

Autor nepoznat

VAŽNO JE SLUŠATI

Jedan čovjek pozvao svoga prijatelja, Indijanca, u goste u veliki grad. Čovjek je poveo Indijanca u razgledanje grada i dok su se šetali, Indijanac najednom reče: 

- Čujem cvrčka!

- Nemoguće da od ovolike buke, brujanja automobila i galame, ti možeš čuti cvrčka – reče čovjek.

Indijanac se na to sagne, razgrne grm i pokaže malog cvrčka.

- Kako? – upita čovjek.

Indijanac mu zatraži jedan novčić i ispusti ga na pločnik. 

Novčić zazveči!

Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mjestu odakle je dolazio zvuk palog novčića.

- Ono što si naučio slušati čućeš, ma kakva buka bila, gdje god bio – odgovori Indijanac - Kao što vidiš, svi ovi ljudi su u buci ipak čuli novčić, ali cvrčka nijesu čuli.

Najvažnije je slušati, i zato probajte čuti i ono na šta nijeste navikli i što možda ne očekujete. Otvorite svoje srce i svoj um i za neke nove, drugačije stvari, jer to što mi ne primjećujemo ne znači da ne postoji ili da je nemoguće.

Antoni de Melo

PRIČA O DOSTOJANSTVU

Usled mnogo hladne zime i ogromnog snijega koji je prekrio planine i šume, čopor vukova je zapao u nevolju zbog nestašice hrane. I dok je stari vuk, vodja čopora, umirivao ostale vukove hrabreći ih da izdrže, jedan mladi vuk nije mogao da trpi glad, napuštio je čopor i otišao u grad, kod ljudi, u potrazi za hranom. Prišao je grupi ljudi koja ga je dresirala, redovno hranila i napravila boks u kom je živio. Vremenom, naviknut na takav život, mladi vuk je zaboravio na svoju pravu prirodu i potpuno se predao lagodnom osjećanju bezbrižnosti i sitosti. Počeo je i da ide u lov zajedno s ljudima, sve dok jednog dana jedan od lovaca u šumi nije ustrijelio starog vuka. Mladi vuk, naučen da kao dobar sluga sluša svoga gospodara, potrča da ovome donese ustrijeljeni plijen, ali prepoznavši starog vuka, postidje se.

Umirući, stari vuk mu reče: Proživio sam svoj život kao častan vuk. Lovio sam u šumi i dijelio plijen s drugovima, zato umirem srećan. A ti ćeš proživjeti svoj život u sramu, usamljen u svijetu kome ne pripadaš, jer si se odrekao slobode i časti da bi napunio trbuh. Postao si nedostojan. Gdje god da odeš, svi će se prema tebi odnositi s prezirom. Tako ćeš shvatiti da glad dođe i prođe, ali kad jednom izgubiš dostojanstvo, nikad ga više nećeš povratiti.

Autor nepoznat

Dvije jabuke

Mala, slatka djevojčica držala je dvije jabuke u rukama. Majka joj je prišla i sa osmjehom je upitala: "Dušo mala, možeš li mi dati jednu jabuku?"

Djevojčica je pogledala i onda je brzo zagrizla jednu jabuku, a zatim i drugu. Osmjeh na majčinom licu kao da se smrzao, pokušala je da prikrije svoje razočaranje. Pomislila je: "Gdje sam to pogriješila u vaspitanju svog djeteta".

Ćerka joj je prišla i pružila jednu od zagriženih jabuka i rekla : "Ova je najslađa".

Bez obzira ko ste, i šta ste doživjeli i ma koliko znanja da posjedujete nikada na prečac nemojte donositi sud o nekome. Dajte privilegiju drugima da objasne. Jer često ono što vidite nije baš onako kako izgleda.

Autor nepoznat

Riječi koje liječe

Jednom je neki svetac šetao prirodom i dok je prolazio pored malog sela prišla mu je uplakana žena preklinjući ga da dođe pomoći bolesnom djetetu…

Otišao je u selo i gomila se okupila oko njega jer je takva osoba bila rijedak prizor. Donijeli su mu bolesno dijete, a on je iznad njega izgovorio molitvu.

“Zar stvarno misliš da će mu tvoja molitva pomoći kad ni ljekarska intervencija to nije uspjela?” – uzviknuo je čovjek iz okupljene gomile.

“Što ti znaš o ovim stvarima!? Ti si jedna obična budala!” – odgovori svetac čovjeku.

Čovjek se strašno naljutio i njegovo je lice pocrvenjelo te je počeo bijesniti. Taman je htio nešto reći, te potrčati i napasti sveca, ali mu je on prišao i rekao:

 “Ako jedna riječ ima toliku snagu da te učini tako ljutitim i crvenim, zašto ne bi neka druga imala moć da izliječi?”

I tako je toga dana svetac izliječio dvoje ljudi.

(Nepoznat autor)

Misli drugačije

Čovjek je na ulici ugledao siromašnog dječaka kako zadivljeno gleda u njegovo novo skupocjeno auto; ponudio mu je da ga malo provoza. 

Nakon vožnje dječak je rekao čovjeku: ”Vaše auto je prelijepo, mora da je jako skupo. Koliko košta?”

“Ne znam”, rekao je čovjek. “Dobio sam ga na poklon od mog starijeg brata.”


“Uaaau, pa to je tako lijepo od njega”, bio je iznenađen dječak.

“Znam o čemu sada razmišljaš. I ti isto želiš da IMAŠ brata kao što je moj. Zar ne?” – upita ga čovjek.

“Ne.”, odgovori dječak. “Ja želim da BUDEM brat kao što je tvoj.

Priča o čarobnjaku i ovcama

Na livadi usred ogromne šume, živio je čarobnjak, koji je imao veliko stado ovaca. Svaki dan on bi jeo po jednu ovcu iz stada. Ovce su dosta zabrinjavale čarobnjaka - one su trčale kroz šumu, i on je provodio mnogo vremena pokušavajući da uhvati odlutale ovce, da ih dovede u stado. Još bi ovca, koju je namjeravao da ubije, osjetila to i počela očajnički da se odupre, a njeni krici uplašili bi druge. Potom je čarobnjak odlučio da bude lukav - razgovarao je sa svakom ovcom nasamo, i svakoj nešto sugerisao. Jednoj je rekao: "Ti nijesi ovca, ti si osoba kao ja. Nemaš čega da se plašiš, jer ja ubijam i jedem samo ovce, a ti si jedini čovjek u ovom stadu a to znači i moj najbolji drug." Drugoj je rekao: "Zašto bježiš od mene kao druge ovce. Ti si lav i ne moraš se ničega plašiti. Ja ubijam samo ovce, a ti si moj drug." Trećoj je sugerisao: "Vidi, ti njesi ovca, ti si vuk. Vuk koga ja poštujem. Ja ću kao i ranije, nastaviti da ubijam svakog dana po jednu ovcu iz stada, a vuk, najbolji čarobnjakov drug, nema razloga da strahuje..."  Na taj način on je razgovarao sa svakom ovcom i svakoj sugerisao da ona nije ovca, već potpuno drugačija životinja koja se razlikuje od svih ostalih ovaca u stadu. Nakon ovog razgovora, ponašanje ovaca se potpuno promijenilo - one su mirno pasle, i nikada više nijesu bježale u šumu. A kada bi čarobnjak ubijao narednu ovcu, mislile su: "Pa, ubio je ovcu, a ja sam - lav, vuk, čovjek... najbolji čarobnjakov drug, nemam razloga za strah." Čak ni ovce, koji je ubijao, nijesu se odupirale. On bi samo prišao jednoj od njih i rekao: "O, moj najbolji druže, nijesmo odavno razgovarali. Dođi u moje dvorište. Treba mi tvoj savjet u vezi stada ovaca." I ovce bi ponosno išle u dvorište čarobnjaka. A tamo bi on stvarno pitao svog najboljeg druga šta se dešava u stadu. Žrtva bi mu sva radosna pričala o svemu, a zatim ju je čarobnjak ubijao. Pošto je smrt nastupala trenutno, ovca nije imala vremena ništa da shvati.  Čarobnjak je bio veoma zadovoljan, on je podigao samopoštovanje svakoj ovci, kao rezultat toga one nijesu više mislile o neizbježnoj smrti, manje su bile nervozne, uživale su u životu i mirno pasle travu, zbog toga je njihovo meso bilo mnogo ukusnije. Dugi niz godina, čarobnjak je lako upravljao velikim stadom, a najzanimljivije je da su mu same ovce počele da pomažu. Ako bi neka suviše razborita ovca počele da pretpostavlja kakvo je pravo stanje stvari, tada bi ostale ovce ... posto su one, lavovi, ljudi, vukovi, najbolji čarobnjakovi drugovi, obavještavale ga o čudnom ponašanju te ovce. Sledećeg dana čarobnjak bi je sa zadovoljstvom pojeo. Priča o čarobnjaku i ovcama je omiljena priča Georgija Gurđijeva, koju je često pričao svojim učenicima. IZVOR

Ne osudjuj

Doktor je žurno utrčao u bolnicu nakon što je dobio hitan poziv da izvrši veoma tešku operaciju na jednom dječaku. Odmah je obukao hirurški mantil i uputio se direktno ka operacionoj sali.

U hodniku ispred operacione sale zatekao je bijesnog dječakovog oca kako nervozno cupka nogama. Čim je čovjek vidio doktora, pritrčao mu je derući se na njega: “Zašto vam je trebalo toliko dugo vremena? Zar vi ne znate da je život moga sina u opasnosti? Gdje vam je osjećaj odgovornosti prema drugima? Kakav ste vi doktor?”

Doktor je sa iskrenim žaljenjem rekao: “Zaista se izvinjavam, ali čim sam dobio poziv uputio sam se ka bolnici. Nijesam mogao stići brže. A sada bih vas zamolio da se smirite kako bih mogao da na miru obavljam svoj posao.”

“Da se smirim?! Ja da se smirim? A šta da je vaš sin u toj prostoriji sada, da li bi ste se vi smirili?? Da vaš sin umire, kako bi ste se vi ponašali??” – bijesno je uzvratio otac

Operacija je trajala nekoliko sati i doktor je izašao zadovoljan. “Hvala bogu, vaš sin je van životne opasnosti!” I bez da sačeka ikakvu reakciju dječakovog oca, izjurio je iz bolnice. U trku je samo dobacio, “Ako imate ikakvih pitanja, pitajte medicinsku sestru.”

“Zašto je ovaj doktor ovako arogantan??!! Nije mogao da sačeka ni nekoliko minuta da ga upitam za trenutno stanje moga sina!” – prokomentarisao je otac čim je vidio medicinsku sestru.

Medicinska sestra mu je odgovorila: ”Njegov sin je juče poginuo u saobraćajnoj nesreći. Bio je na njegovoj sahrani kad sam ga ja pozvala radi hitne operacije vašeg sina. I sada, čim je spasio život vašeg sina, otrčao je nazad da sahrani svog.”

***

Nikada ne osuđuj druge, jer nikada ne možeš znati kakvi su njihovi životi i kroz šta oni prolaze.