Život ima svoja pravila

Zapamtite da čak i najuspješniji životi sadrže epizode neuspjeha; baš kao što je i sa dobrim romanima, ali kako će knjiga završiti zavisi od nas samih. Mi smo tvorci svih naših godina i naši neuspjesi i porazi jedino su koraci ka nečem boljem. Godine 1974. kada se Henk Aron približio rekordu Boba Ruta, nazvao sam jednog jutra njegov bejzbol klub u Atlanta Brejvsu. Konačno sam nekako dobio odjeljenje za odnose sa javnošću i postavio pitanje:

“Znam da Henk ima sedam stotina deset “houm ransa” (potez u bejzbolu, prim. prev.) i da mu treba još samo pet da bi oborio Rutov rekord, ali mene interesuje koliko on ima promašaja?”
“Promašaja, gospodine?” neodlučno je upitao mladić s druge strane žice.
“Da, koliko promašaja?”
“Moraćete da sačekate trenutak. Idem da to provjerim, gospodine.”

Za nekoliko minuta on se vratio:

“Gospodine Mandino, po izvještajima od posljednje noći, Henk ima sedam stotina deset “houm ransa” i, kao što znate, potrebno mu je još pet da bi oborio rekord Boba Ruta…”
“Da znam…”
“…a promašaja ima hiljadu dvjesta šezdeset dva.”

Zahvalio sam, spustio slušalicu i ostao da sjedim nepomično razmišljajuci o onome što sam čuo. Kako divan primjer koji uvijek mogu koristiti kada želim da istaknem kako nikada ne treba dopustiti prošlim neuspjesima da nas sprijele da ne probamo još jedanput. U pitanju je najveći “houm ran bacač” u bejzbolu koji je ikad živio… ali čak i on, čak i Henk Aron, mora bar dva puta da ispravlja svoju grešku! Da, život je igra koja ima svoja pravila koja se moraju slijediti da bi se do trijumfa stiglo. Pitajte za to Henka.

Og Mandino