Ručak sa Bogom

Jedan dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoj prtljag s omiljenim kolačićima i pakovanjem od šest flaša voćnog soka, te krenuo u svoju pustolovinu. Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.

Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio da ga ponovo vidi, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovo nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, a da nijesu izgovorili jednu jedinu riječ.

U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:
“Šta si to danas učinio da te je tako obradovalo?”

Odgovorio je: “Ručao sam sa Bogom”. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: “Znaš šta! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio”.

U međuvremenu starac se, takođe prožet radošću, vratio kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je:
“Tata, šta si to danas učinio da te je tako obradovalo?”

Odgovorio je: “Jeo sam kolačiće u perivoju sa Bogom”. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: “Znaš šta! Puno je mlađi nego što sam mislio.”

Prečesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život.


izvor: http://www.mudremisli.com