уторак, 14. фебруар 2012.

Šta žele žene

Mladi kralj Artur je bio iznenađen i uhvaćen od susjednog kralja, dok je kradom lovio u njegovim šumama. Kralj ga je mogao ubiti na licu mjesta, jer je to bila kazna za sve one koji bi krali na monarhovom imanju, ali se pokolebao pred Arturovom mladošću i simpatičnošću, i ponudio mu je slobodu u zamjenu za odgovor na jedno teško pitanje. Pitanje je glasilo: Šta u stvari žele žene?

Ovakvo bi pitanje ostavilo bez riječi i najstarije mudrace i mladom Arturu se činilo da je prosto nemoguće odgovoriti na njega.

Kako god bilo, bolje je i teško pitanje nego umrijeti obješen, tako da se vratio u svoje kraljevstvo i počeo ispitivati svoje podanike. Razgovarao je s princezama, kraljicom, prostitutkama, časnim sestrama, mudracima, pa čak i sa dvorskom ludom. Jednom riječju, sa svima. Ali, niko mu nije dao zadovoljavajući odgovor. Međutim, svi su mu savjetovali da potraži odgovor kod stare vještice, jer ga je ona jedina i znala.
Cijena bi bila visoka, jer je stara vjestica bila nadaleko poznata po svojim basnoslovno skupim uslugama.

Došao je najzad i zadnji dan godine i Artur nije imao drugog rješenja već da razgovara sa vješticom. Ona je pristala dati odgovor, ali u zamjenu za sljedeću cijenu: željela je da se uda za Sir Gawain-a, najplemenitijeg viteza Okruglog stola i Arturovog najboljeg prijatelja.
Mladi Artur je prestravljeno gledao; bila je grbava i užasno ružna, imala je jedan jedini zub, širila je oko sebe takav smrad koji ga je tjerao na povraćanje i ispuštala je neobične krike i zvukove. Nikad Artur u svom životu nije vidio odvratnijeg stvorenja. Pri samoj pomisli da zamoli svog prijatelja da oženi ovo storenje, uplašio se i posustao.

Ali Sir Gawain je saznao šta se dogodilo i odlučno rekao da je žrtvovanje za život svog prijatelja i za očuvanje Okruglog stola vrijedno toga.

Najavljeno je vjenčanje, nakon čega je stara vještica dala dugo čekani odgovor:
"Svaka žena želi da bude vlasnica svog života!"

Čim je to izgovorila, svi prisutni su odmah priznali da je izrekla veliku mudrost i da je potpuno u pravu. Isto tako, i da je mladi Artur spasen.
Tako je i bilo.

Kad je čuo odgovor, monarh susjednog kraljevstva je vratio Arturu slobodu i pravo na život. Vjenčanje je obavljeno i to gala; prisustvovali su svi dvorjani i niko više od Artura nije osjecao i olakšanje i težinu u isto vrijeme.

Sir Gawain je bio nasmiješen sve vrijeme, ljubazan i pun poštovanja, po svom starom običaju.
Stara vještica je napravila pravi skandal svojim najgorijim načinom ponašanja: ždrala je kao zvijer, bez korišćenja pribora za jelo i uz to proizvodila zastrašujuće urlike i zvuke, a da ne spominjemo nepodnošljivi smrad.

Konačno je došlo i vrijeme prve bračne noći i dok je čekao svoju novovjenčanu mladu da mu dođe u krevet, Gawain je ugledao kako mu prilazi najljepše žensko stvorenje koje je ikad u životu mogao zamisliti. Sav očaran je upitao šta se dogodilo, na šta mu je mlada djevojka odgovorila da je to ona, vještica, ali da će pola vremena provesti s njim kao vještica, a pola kao mlada djevojka i to sve zato što je on bio dobar prema njoj sve vrijeme. Isto tako, upitala ga je koji njen aspekt želi preko dana, a koji preko noći.

Koje okrutno pitanje!
Gawain je požurio sa razmišljanjem. Da li da preko dana ima divnu djevojku koju će moći svima pokazivati bez straha i srama, a noću u intimnosti svog kreveta imati monstruoznu vješticu??? Ili pokazivati prijateljima preko dana vješticu, a trenutke bračnog sladostrašća provoditi sa divnom djevojkom???

Plemeniti Gawain joj je rekao da joj pušta na volju da sama odluči.

Čim je to čula, vještica je rekla da ce uvijek biti u obliku mlade djevojke, i danju i noću, jer je on poštovao i dozvolio joj da bude vlasnica svog života.

уторак, 17. јануар 2012.

Crni balon

Jedan crnački dječak je na seoskom sajmu gledao čovjeka koji je prodavao balone. Očigledno, čovjek je bio dobar trgovac, budući da je pustio crveni balon da sa visoko digne u vazduh i tako privukao priličnu grupu mogućih kupaca. Potom je pustio i plavi balon, pa žuti, pa bijeli. Svi su se dizali u vazduh sve dok nijesu nestali iz vidokruga.

Crni dječačić je dugo stajao pored tezge i gledao u crni balon, a potom i upita: “Gospodine, ako pustite taj crni balon, hoće li se i on onako dići visoko kao i drugi"?

Prodavac balona se ljubazno nasmiješi dječaku, potom pusti konac koji je držao balon, i dok se balon dizao u vazduh reče: "Sinko, ne radi se o boji. Ono što je u njemu diže ga u zrak".

субота, 29. октобар 2011.

Muve i pčele

Jednom smo upitali starca Pajsija:
- Vi nam neprestano govorite da pozitivno mislimo. Željeli bismo da nas posavjetujete kako da se suočimo sa sljedećim problemom. Često nam dolaze neki ljudi i kažu da neki sveštenici uzimaju mnogo novca za vršenje svetih dužnosti, kažu da puše i sjede po kafanama, pa čak kažu i da su neki sveštenici upleteni u nemoralne radnje, i uopšte, žestoko ih optužuju a i iznose dokaze kako bi to potvrdili. Šta da odgovorimo ljudima koji optužuju sveštenstvo?


Starac nam je ovako odgovorio:
- Iz iskustva znam da su ljudi podijeljeni u dvije kategorije. Treća kategorija ne postoji. Ljudi pripadaju ili jednoj, ili drugoj kategoriji. Prvi podsjećaju na muvu. Glavna osobina muve je da nju privlači nečistoća. Kada se, na primjer, muva nađe u bašti punoj cvijeća prekrasnog mirisa, ona ga neće ni primjetiti, a zaustaviće se na nekoj nečistoći koju nađe na zemlji. Počeće da kruži unaokolo i osjetiće se sasvim lagodno u smradu. Kada bi muva mogla da govori, i kad biste vi od nje zatražili da vam pokaže ružu u bašti, odgovorila bi vam: „Ja uopšte ne znam kako ruža izgleda. Znam samo gdje da nađem đubre, wc i blato.” Postoje ljudi koji podsjećaju na muvu. Ljudi koji pripadaju ovoj kategoriji navikli su da misle negativno i u životu uvijek traže loše strane, nipodaštavajući i odbijajući prisustvo dobra.


Druga kategorija su oni što podsjećaju na pčelu, čija je glavna osobina da uvijek traga za nečim slatkim i prijatnim da bi na njega sletjela. Kada bi se pčela našla u sobi punoj nečistoće, sa komadićem bonbone u uglu, ona bi zanemarila svu nečistoću i sletjela bi na bonbonu. Kada biste od pčele zatražili da vam pokaže gdje se nalazi baštensko đubre, odgovorila bi: ”Ne znam. Mogu ti reći samo gdje da nađeš cvijeće, slast, med i šećer.„ Ona zna samo za dobre stvari u životu, dok su joj one rđave nepoznate. To je druga kategorija ljudi koja ima pozitivne misli i vidi samo dobru stranu stvari. Oni se uvijek trude da prikriju zlo kako bi zaštitili bližnje, a ljudi prve kategorije se trude da izlože zlo i da ga iznesu na površinu.

Kada neko dođe kod mene i počne da optužuje druge ljude, dovede me u tešku situaciju. I ja im uvijek navedem ovaj primjer. Kažem im da odluče kojoj kategoriji žele da pripadaju, kako bi mogli da nađu ljude iste vrste i da se sa njima druže.

среда, 19. октобар 2011.

Zato

On je bio ljudina, gromkog glasa i odlučnih pokreta. Ona bijaše nježna i osjetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… Uobičajena priča.

Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.

Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili ljekari i poznati specijalisti, ali nijesu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slijegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo:
- Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život.

Čovjek nije ništa odgovrio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku. Njena ručica se izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
- Ti nećeš umrijeti!
- Zašto? - upita ona jedva čujnim glasom.
- Zato jer te volim i jer si mi potrebna !
¨A zašto mi to ranije nijesi rekao?¨

Od toga dana ženi je pošlo nabolje. Danas se vrlo dobro osjeća. Ljekari se i dalje pitaju od koje je to bolesti bolovala i koji su je ljekovi tako brzo izliječili.

понедељак, 17. октобар 2011.

Bajka o časti


U neka davna vremena živješe ljudi bistrog uma i plemenite duše. Lutali godinama po različitim krajevima tražeći mjesto za svoj dom. Kad dođoše do Velike Rijeke, riješiše da tu i ostanu. Podigoše svoje kuće, napraviše svoje selo, i izradiše veliko, brojno i zdravo potomstvo. Izabraše sebi i kralja po imenu Razum. Dobiše i vjeru, jezik i pismo. I tako nastade narod. Bijaše nadaleko poznat po svojoj čestitosti i mudrosti.


Vrijeme je prolazilo. Život im biješe bogat. Ali sve što je dobro, privuče i zavidne ljude. Iz vrlo udaljenih krajeva, gdje su vladale nesloga i mržnja, a kraljica im bila Zavist, krenuše da napadaju ovaj narod. Rušili su im kuće, otimali djecu, palili knjige…


No, narod biješe hrabar i neustrašiv. Zato Zavist riješi da ubije Razum. Tako i bi. Narod osta bez kralja te odluči da vlast pripadne njegovoj ženi. Ona se zvala Čast. Imala je kćerku Slobodu i sina Život. I umjesto da bez razuma narod propadne, oni su sa Časti postali još jači. Čast je vladala pošteno i dostojanstveno. Bila je skromna, iskrena i pravedna. Kćerka joj je u svemu pomagala. Sloboda je bila najljepša djevojka na svijetu i voljena u narodu.

Zavist, već bijesna, pokuša da ubije i Čast, ali bez uspjeha. Zatim pokuša da otme Slobodu, ali je i ona bila neuhvatljiva. Narod ih je dobro čuvao, baš kao što se čuva najveći zavjet predaka. No, Zavist nije mirovala. Tražila je put do zla. Tako nagovori Život da se odrekne majke i sestre dobijajući za uzvrat obećanje – vječnu slavu i vlast. Život je povjerovao. Na prevaru zatvori Čast i Slobodu u kutiju zaborava. Postade kralj. 


Narod se uplaši novog kralja, jer Život bez Časti i Slobode je Život sa strahom. Tada su istina i nada daleko, a tuga i zlo prve komšije. Zavist je imala kćerku Laž, koja se po nagovoru majke uda za kralja. Uz nju Život postade još suroviji, a narod nesrećniji. Život i Laž dobiše kćerku Prevaru i sina Zaborava. Dođoše još crnji dani. Narod je propadao svakim danom sve više. Od razumnog, časnog i slobodnog, ostade samo prevareni narod. I – zaboravljen.

Ne prođe mnogo, a Zavist odluči da ode odatle jer više nije imala na čemu da im zavidi. Sa njom odoše i kćerka Laž i unuk Prevara, jer im je, ovakav kakav je, Život dosadio. Kad je kralj ostao sam, sa sinom Zaboravom, osjeti neizmjernu tugu i pokajanje za ono što je učinio svom narodu, te pade u postelju. Sin se sažali nad svojim ocem te odluči da nađe kutiju zaborava. Nije je bilo teško naći. Bila je na putu, zaboravljena. Obradovao se, ali je uzalud pokušavao otvoriti. Sjedio je tužan danima pored očeve postelje nadajući se da će nekim čudom ozdraviti.

Jednog dana vidje ga mali dječak zlatne kose i upita ga: “Poznaješ li ti Čast i Slobodu?”

“Ne, ja sam se rodio poslije njih,” odgovori Zaborav, “ali ih poznaje moj otac Život.”

“Slušaj me dobro,” reče zlatokosi, “ako želiš da Život ozdravi, moraš ispuniti tri zadatka-želje. Tako će se kutija zaborava otvoriti.”


Prva želja: Učini da Život zauvijek zaboravi na Zavist, Laž i Prevaru.

Druga želja: Vrati narodu Čast i Slobodu!

Treća želja: Ne dozvoli da jezik tvog naroda padne u zaborav!

Zaborav sve tako učini, pa se Život iznova probudi. Uz njega su i Čast i Sloboda živjeli dugo i srećno. Žive i danas, ali ih treba čuvati od kutije zaborava.

Vjerujete li vi u život nakon rođenja?


Blizanci u materici razgovaraju:

- Da li vjeruješ u život poslije rođenja?

- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja... Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.

- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopšte izgledao?

- Ne znam tačno, ali uvjeren sam da ć
e biti više svijetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima. 

- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života. Pupčana vrpca je prekratka.

- Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada...

- Ali niko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.

- Pa ne znam baš tačno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.

- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu, pa gdje bi po tvome ta mama bila?

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopšte postojali.

- Ne vjerujem! Mamu nijesam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.

- Da, moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje...

уторак, 11. октобар 2011.

Sve je tamo gdje je ljubav



Žena izađe iz kuće i ugleda tri starca s dugim sijedim bradama kako sjede u njenom dvorištu. Nije ih poznavala. Reče:
“Ne bih rekla da vas poznajem, ali mora da ste gladni. Molim vas da uđete i pojedete nešto”.
Oni je upitaše: “Je li domaćin kod kuće?”
“Ne” reče ona, “napolju je.” 
“Onda ne možemo da uđemo”, odgovore joj oni. 

Kad je njen muž došao kući ona mu ispriča cijelu priču.
“Idi i reci im da sam sad kod kuće i da ih pozivam da uđu!”
Žena izađe i pozove ih unutra.
“Ne možemo ući zajedno” odgovore joj oni.
“A zašto?” upita ih ona.
Jedan od staraca joj objasni: “Njegovo ime je Bogatstvo” reče pokazujući na jednog od svojih prijatelja, “a on je Uspjeh” reče pokazujući na drugoga. “Ja sam Ljubav.” Tada još doda: “Idi sad u kuću i dogovori se s mužem koga od nas želite u svome domu.” 

Žena uđe u kuću i ispriča mužu šta su joj rekli. Muž na to reče:
“Lijepo, kad je tako pozovimo u kuću Bogatstvo. Neka uđe i ispuni je bogatstvom!”
No, žena se nije složila s tim:
“Dragi zašto ne bi pozvali Uspjeh?”

Sve je to iz drugog dijela kuće slušala njihova snaha, koja se javi i predloži:
“Ne bi li bilo bolje pozvati unutra Ljubav? Tada bi nam dom bio ispunjen ljubavlju!”
“Poslušajmo snahin savjet”, reče muž. “Idi i pozovi Ljubav da bude naš gost.”

Žena izađe i upita tri starca:“Koji od vas je Ljubav? Neka uđe i bude naš gost.”

Ljubav ustane i krene ka kući. No i druga dvojica takođe ustanu i krenu za njim. Žena se iznenadi i upita Bogatstvo i Uspjeh:
“Pozvala sam samo Ljubav. Zašto idete i vi?”

Odgovore joj sva tri starca zajedno:
“Da ste pozvali Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica ostala bi napolju, no budući da ste pozvali Ljubav – gdje god ide on, idemo i mi s njim. Gdje god da je Ljubav, tu su s njim i Bogatstvo i Uspjeh!!”


Leptir



Jednoga dana , pojavio se maleni otvor na čauri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir prestao da se pomjera. Činilo se da ne može dalje. Zato je covjek odlučio da pomogne leptiru: uzeo je makaze i rasjekao čauru. 

Leptir je sa lakoćom izašao, ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. 

Čovjek je nastavio da posmatra leptira, očekujući da ce svakog trenutka krila otvoriti , povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cio svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. 

Čovjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama nije razumio da je poteskoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čaure osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čaure da bude spreman da leti. 

Ponekad su poteškoće upravo ono što nam treba u životu ... 

Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni kako možemo biti. Nikada ne bi mogli letjeti. 

понедељак, 10. октобар 2011.

Priča jedne svijeće





Zapalili ste me i gledate moje svijetlo. Radujete se jasnoći i toplini koju darujem. Veselim se da mogu goreti za vas. Da nije tako, ležala bih u nekoj kutiji, bez koristi. Smisao dobijam tek kada gorim.

Ali, dobro znam, što duže gorim, to kraća postajem, to se više bližim svome kraju. “Izgorela je”, reći ćete, a ono što je ostalo vi ćete baciti. Znam, za mene postoje dvije mogućnosti: Ili da ostanem u kutiji u tami, ili da gorenjem postajem kraća. Dajem sve u korist svijetla, a time dovodim samu sebe kraju.  Ipak, ljepse je ako mogu nešto dati...

Gledaj, isto je tako s ljudima! Ili se povuku , ostajući sami za sebe i sve je hladno i prazno; ili se približe ljudima i daruju im od svoje topline i ljubavi i onda život dobija smisao. Ali, znaj i to da za ovo moraš dati nešto od sebe samog, nešto od svoje radosti, od svoje srdačnosti, od svog smijeha, možda nešto i od tuge. I ne trebaš bojažljivo razmišljati o tome kako ćeš sačuvati samo sebe. Mislim da samo onaj ko druge veseli postaje sam veseliji. Samo onaj ko je svijetlo drugima, sam će primiti svijetlo. Što više goriš za druge, to će svjetlije biti u tebi samom.

Mnogi su ljudi samo zato tmurni i neraspolozeni, jer se boje biti ovdje za druge, žale se i neprestano mrmljaju na teška vremena. Još uvijek nijesu shvatili ovo: Jedno jedino svijetlo koje gori, vece je i vrijednije nego sva tama svijeta.

Dopuštite, dakle, da vas malo ohrabrim, ja, mala svijeća.

Razgovor sa Bogom



Sanjao sam da razgovaram sa Bogom.

- Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom? - rekao je Bog.
- Ako imaš vremena - rekoh.
Bog se nasmiješi.
- Moje je vrijeme vječnost. Šta si me htio pitati?
- Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?

Bog odgovori:
- Što im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a onda bi željeli ponovo biti djeca.
- Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa onda troše novac, da bi vratili zdravlje.
- Što usko razmišljaju o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
- Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umru kao da nikada nijesu ni živjeli.

Bog me uze za ruku . Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah:
- Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?

Osmjehujuci se, Bog odgovori:
- Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli, mogu samo voljeti.
- Da nauče da nije najvrjednije ono što imaju, nego ko su u svom životu.
- Da nauče kako se nije dobro upoređivati sa drugima ...
- Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba.
- Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se povrijedi voljeno biće, a da su ponekad potrebne godine da se izliječi.
- Da nauče opraštati.
- Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju reći niti pokazati.
- Da nauče da se novcem ne može sve kupiti.
- Da nauče da dvije osobe mogu posmatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
- Da nauče da je pravi prijatelj onaj ko zna sve o njima, a ipak ih voli.
- Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste, i da moraju i sami sebi opraštati.
- Ljudi će zaboraviti šta si rekao. Ljudi ce zaboraviti šta si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakva si osjećanja u njima probudio.