Razgovor sa Bogom

Sanjao sam da razgovaram sa Bogom.

- Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom? - rekao je Bog.
- Ako imaš vremena - rekoh.
Bog se nasmiješi.
- Moje je vrijeme vječnost. Šta si me htio pitati?
- Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?

Bog odgovori:
- Što im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a onda bi željeli ponovo biti djeca.
- Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa onda troše novac, da bi vratili zdravlje.
- Što usko razmišljaju o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
- Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umru kao da nikada nijesu ni živjeli.

Bog me uze za ruku . Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah:
- Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?

Osmjehujuci se, Bog odgovori:
- Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli, mogu samo voljeti.
- Da nauče da nije najvrjednije ono što imaju, nego ko su u svom životu.
- Da nauče kako se nije dobro upoređivati sa drugima ...
- Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba.
- Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se povrijedi voljeno biće, a da su ponekad potrebne godine da se izliječi.
- Da nauče opraštati.
- Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju reći niti pokazati.
- Da nauče da se novcem ne može sve kupiti.
- Da nauče da dvije osobe mogu posmatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
- Da nauče da je pravi prijatelj onaj ko zna sve o njima, a ipak ih voli.
- Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste, i da moraju i sami sebi opraštati.
- Ljudi će zaboraviti šta si rekao. Ljudi ce zaboraviti šta si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakva si osjećanja u njima probudio.