уторак, 4. октобар 2011.

Kutija ljubavi

Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodišnju šćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar, a novca je u onom vremenu bilo vrlo malo.

Bio je Božić. Sljedećeg jutra je đevojčica donijela malu kutiju na poklon i rekla:
“Tata, to je za tebe!”
Tati je bilo vrlo neugodno, a kada je otvorio kutiju i vidio da unutra nema ničega, jako se naljutio. Šćerkicu je prekorio:
“Ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto nađe!!”
Đevojčica ga je žalosno pogledala i uplakana rekla:
“Ali, tata, kutija nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe.”


Tata je bio ganut. Kleknuo je pred šćerkicu, jako je zagrlio i zamolio je za oproštaj. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, uzeo je, otvorio, i iz nje uzeo jedan poljubac i sjetio se ljubavi koju je šćerka spremila unutra.

Svako od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju voljeni, prijatelji, đeca, Bog… Ne postoje važnije stvari, koje bi mogli dobiti.

Нема коментара:

Постави коментар