уторак, 4. октобар 2011.

Smrt najbogatijeg čovjeka u gradu


U nekom gradu na istoku živio je stari, siromašni ali veoma pobožni čovjek po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao mu je anđeo saopštio sljedeću vijest: "Rubene, sjutra u zoru, umrijeće najbogatiji čovjek u ovome gradu!"

Ruben se odmah probudi, pade na koljena od straha i zavapi u molitvi: "Bože dragi, zašto bi moj gospodar morao tako naglo umrijeti?" Žurno se obukao i pohitao prema gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata dok se gospodar nije pojavio na prozoru. "Gospodaru, oprosti mi što te budim, ali usnuo sam strašan san. Anđeo mi je sapštio da će u zoru umrijeti najbogatiji čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!"

Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ali bogataš je veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo.

Probudilo ga je lupanje na vratima. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor. Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: "Gospodaru, maloprije je umro tvoj sluga Ruben."
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Riječ 'bogat' dolazi od riječi Bog. Bogat je onaj ko ima Boga uza se. Mnogi se u Boga zaklinju, ali je malo onih koji za njim idu. Cijeli zapadni svijet zarazila je silna težnja za imanjem, kupovanjem, potrošnjom... U ljudskom srcu raj se pokazuje kao ogromni, blještavi trgovački centar u kojem čovjek, pun novaca, kupuje do iznemoglosti. Smiješan je postao onaj koji u takvom svijetu govori o Bogu. Smiješan možda i zato što ni u njegovim očima nema Boga, već samo bijeda koje smo već svi siti.

Dani idu, život prolazi, a čovjek mahnito skuplja stvari, iskustva, znanje - i množi vlastiti jad.
----------x----------

Zaista je iznenađujuće koliko malo ljudi traži Boga. Mnogi su koji kažu da ga traže, ali u stvari traže sigurnost, zdravlje... Bog je kao neki automat koji punimo kovanicama molitava, milostinje i dobrih djela a onda povlačimo ručicu, i ako se poklope brojke, bogo-automat izbaci ono što smo zaželjeli. Od ovakve bijede ne spašava odjeća u koju se oblačimo pa makar ona bila kraljevska, biskupska, redovnička ili seljačka.

Razdrite srca a ne haljine svoje, kaže prorok. Tražite i naći ćete, kaže Isus. Čovjek nađe što cijeli život traži, žanje - što sije. Ko traži Boga - nađe ga. Umorni smo od bezbrojnih riječi, pa i od takvih koje nam govore o Bogu. Uđimo u ćutnju: ćutnju očiju, jezika, ušiju - ćutnju srca; i možda nam onda, u toj cutnji, progovori sam Bog. P.N. :)


Izvor: Duhovne price

Duhovne priče

Нема коментара:

Постави коментар